Zdjelarević

U svjetlu novih uspjeha, osvojenih dviju velikih zlatnih medalja na nedavno održanom 60. međunarodnom ocjenjivanju vina „Vino Ljubljana“ 2018. za vina Nagual bijeli 2013. i Muškat brutal 2009. koja su bila i najbolje ocijenjena hrvatska vina, pionir hrvatskog vinarstva Davor Zdjelarević u razgovoru za Restaurant&Hotel evocira svoja poslovna iskustva te daje osvrt na hrvatsko vinarstvo i svoj inovativni projekt prve hrvatske difuzne vinarije.

Ako izuzmemo sve već poznate detalje iz impresivnog životnog puta vinara vinskog virtuoza Davora Zdjelarevića kao pionira hrvatskog vinarstva u trenutku kada moderna hrvatska vinska scena kroz 35 godina rasta doseže granice svoje ekspanzije, postavlja se pitanje odakle i danas tolika poslovna inspiracija ovog vinskog virtuoza.

Kada je nedavne 2014. godine, nakon 30 godina razvoja i tek 11 godina nakon otvorenja prvog ozbiljnog vinskog turističkog projekta u Hrvatskoj – hotela i restorana obiteljske vinarije u Brodskom Stupniku, Davor Zdjelarević prodao svoje velebno imanje, mnogima je bila nerazumljiva takva poslovna odluka.

I onda upravo kada su svi pomislili da je napustio vinarstvo, okupivši svoje dugogodišnje prijatelje, kolege vinare te poslovne partnere iz Hrvatske i svijeta na impresivnoj proslavi 30 godina poslovne obljetnice i 52. godine života u zagrebačkom hotelu Esplanade u proljeće 2016. godine, Davor je ponovno iznenadio te ujedno predstavio svoj novi projekt prve hrvatske difuzne vinarije kojim ponovno diže ljestvicu svojih i hrvatskih vinskih dostignuća.

Kako vi vidite hrvatsko vinarstvo danas?

Uvažavajući činjenicu da je vinogradarstvo i vinarstvo jedna od rijetkih privrednih grana koja je u Hrvatskoj doživjela značajni uspjeh u razvoju svojih potencijala, u današnjim tržišnim odnosima otvaraju se brojna pitanja o izazovima stvaranja zajedničkog tržišnog identiteta hrvatskih vina na globalnom, svjetskom vinskom tržištu.

Uspješnici, pioniri hrvatske vinske scene iz devedesetih godina prošlog stoljeća, poput mojih kolega Plenkovića, Enjingija, Krauthakera, Katunara, Skaramuče, Tomca te kasnije i brojnih drugih, manjih ili većih vinara (od Slavonije, bregovite Hrvatske, Istre do Dalmacije) koji su u vrijeme poslijeratne Hrvatske svojim dobrim primjerom potaknuli opću popularizaciju ove u svijetu vrlo cijenjene proizvodne grane, danas zasigurno zbrajaju račune svojih ulaganja objektivno još uvijek opterećeni prvobitnom akumulacijom kapitala i investicijskih rizika.

Nakon početnih godina mukotrpnog, ali i vrlo uspješnog razvoja malih i srednjih vinarija i velike bivše socijalističke vinarije poput Kutjeva, Belja, Iločkih podruma, Agrolagune i drugih, osvanule su reinkarnirane u novom poduzetničkom duhu osvježene kapitalom velikih poduzetnika.

Već ozbiljno veliku vinsku scenu zadnje desetljeće dodatno su začinili i novi takozvani Lifestyle investitori. Iz hedonizma svog osobnog odnosa prema vinu oni su investirali ne mali kapital iz svojih drugih poslova, a temelje stvaranja svog tržišnog identiteta pretvorili u sebi dopustivi, vrlo skup hobi.

Kakva je perspektiva Hrvatske kao vinske zemlje na svjetskom tržištu?

Potaknuti početnim zanosom vinskog hedonizma i individualnog tržišnog ugleda brojnih novih vinara, gotovo u svim hrvatskim vinskim regijama osviještena je i nužnost udruživanja u procesu definiranja zajedničkih marketinških ciljeva u stvaranju kvalitetnije tržišne komunikacije kako regionalne promidžbe na domaćem tržištu tako i Hrvatske kao vinske zemlje na svjetskom vinskom tržištu.

Logičnim slijedom u tom procesu rodilo se i krovno udruženje hrvatskog vinarstva pri HGK koje je gotovo u zadnji tren zajedničkim radom osvijestilo potrebitost razvoja krovnog hrvatskog tržišnog identiteta pod vrlo dobro osmišljenim radnim nazivom “Vina Croatia – vina Mosaica”.

Konačno, osvijestili smo činjenicu da bez obzira na brojne pojedinačne uspješnice u međusobnom nadmetanju na domaćoj vinskoj sceni ne možemo sami sebi biti dovoljni jer tek smo sada na pragu otkrivenja da je glavno pitanje budućeg opstanka hrvatskog vinarstva na svjetskoj vinskoj sceni uvjetovano osvještavanjem potrebe za brzim te dobro osmišljenim i kvalitetnim marketinškim akcijama u stvaranju zajedničkog nacionalnog identiteta.

Zahvaljujući rastućem hrvatskom turizmu kao moćnom prezentacijskom poligonu čiju perjanicu predstavlja upravo hrvatsko vinarstvo, taj proces ide u dobrom smjeru. Izuzmemo li realan osjećaj nemoći naše male Hrvatske i njenog produkcijskog volumena u usporedbi s veli-kim svjetskim proizvođačima i tržištem vina, moramo se ipak okrenuti iza sebe i biti ponosni što smo sve i u kakvim okolnostima već postigli. Uz već dobar slogan „Hrvatska vina mozaika“ ja bih dodao, na dobrom smo putu, Hrvatska je boutique zemlja s boutique vinima i zasigurno će postati draguljarnica svjetske vinske scene.

Ima li poslovnih rizika u vinskom biznisu na hrvatskom tržištu?

U tim procjenama uvijek je važno biti što bliže realnosti. Osim zanosnog hedonističkog entuzijazma vinskog biznisa, početna faza uvijek iziskuje velika ulaganja
na dugi rok. Vinograd traži slugu, a vino dugi proces tržišnog etabliranja, stoga se često tek nakon početničkog zanosa i opijenosti slavom spoznaju stvarne zamke ovoga naoko dobrog biznisa.

Oprez je stoga uvijek nužan i važno je na vrijeme prepoznati vlastite potencijale i rizike. Također, važno je istaknuti da broj vinara na hrvatskom tržištu danas već nosi
veliku međusobnu konkurenciju, dok značajno izražena sezonalnost financijskog tijeka uvjetuje održivost.

Prvobitna akumulacija kapitala u hrvatskom vinarstvu još nije gotova i mnogi se vinari još bore kako bi amortizirali tako brze investicije. Prednost u održivosti takovih ulaganja imaju vinarije i vinari u turističkoj zoni koji značajnu prodaju ostvaruju na svom pragu, no ipak vjerujem -preživjet ćemo!

Što je uvjetovalo Vaš životni zaokret, kako ste osmislili novi projekt difuzne vinarije i što on zapravo predstavlja?

Od ranih početaka 1985. sve do 2014. godine, ostvarivši maksimum potencijala osobnog razvoja i ulaganja u našoj vinariji u Brodskom Stupniku s produkcijom vina od 350.000 boca, te težnjom i ambicijom daljnjem proširenju i rastu na magičnih milijun boca, čovjek u tren zastane i postavi si brojna pitanja.

U početku bijaše mladost, ludost, želja i snaga, dok s godinama dolazi mudrost i razum. Sve to naposljetku sa sobom donosi i nova razmišljanja te pravovremene i odgovorne životne odluke. Kako rekoh, u trenu sam zastao…, sabrao realnosti trenutka, preostalu životnu energiju i potencijale istovremeno pokušavajući spoznati nove unutarnje izazove.

Odluka je intuitivno došla i na čuđenje mnogih u jesen 2014. godine prodali smo naš nekretninski dio posla, veći dio vinograda, vinariju, hotel i restoran u Brodskom Stupniku.
I upravo kada su svi pomislili da napuštam vinarstvo, okupivši svoje dugogodišnje prijatelje, kolege vinare te poslovne partnere iz Hrvatske i svijeta na proslavi 30. poslovne obljetnice i 52. godine života u hotelu Esplanade Zagreb u proljeće 2016. godine najavio sam i predstavio naš novi projekt „No. 1“ prve hrvatske difuzne vinarije.

Projekt je to u kojem svoje nove enološke ambicije ispunjavam i razvijam kreacijama malih boutique serija vina, proizvedenih od brojnih autohtonih sorti u gotovo svim vinskim regijama Hrvatske. Bogatstvo naših regionalnih različitosti i autohtonih sorti, a posebno zajedništvo rada s drugim kolegama vinarima u našim novim enološkim kreacijama pod imenom „Zdjelarević vino selekcija “ moj je novi životni izazov.

Otvorena vrata vinograda i podruma mojih partnera, kolega vinara i stručna enološka suradnja s njima u ostvarenju tog projekta, ispunjenje je mog trenutnog životnog puta. Hvala im na tome. I nije to sve, u narednim godinama slijedi još iznenađenja, mladi smo, a do stote imamo još puno toga za pokazati!